Zakoračiti u rani deveti stoljeće na istočnoj obali Jadrana znači uroniti u vrtlog. Svijet je to gdje se rimska ostavština još uvijek osjeća u zidinama primorskih gradova, ali gdje novi, slavenski vladari krče svoj put u kaotičnom prostoru između dvije goleme sile: umirućeg Bizanta i nadirućeg Franačkog Carstva Karla Velikog i njegovih nasljednika. U samom središtu te oluje stoji čovjek o kojem znamo frustrirajuće malo, ali čiji su potezi fundamentalno oblikovali budućnost regije. Njegovo ime je Borna. Ovo nije samo priča o jednom ratniku; ovo je priča o tome kako je uopće izgledao život kneza Dalmatinske Hrvatske u tim prijelomnim godinama.
Pokušaj rekonstrukcije Bornina života sličan je sastavljanju mozaika kojem nedostaje većina kamenčića. Gotovo sve što znamo o njemu dolazi iz jednog izvora: Franačkih kraljevskih anala (Annales Regni Francorum). To su, u suštini, službeni zapisi franačkog dvora. Oni su nevjerojatno dragocjeni, ali i inherentno pristrani. Oni Bornu vide isključivo kroz prizmu njegove korisnosti ili problematičnosti za Franačko Carstvo. Naš je posao, stoga, čitati između redaka.
Više iz kategorije Vladari
Knez i neovisnost Hrvatske Branimir
Ključni zaključci (Key Takeaways)
Prije nego što duboko zaronimo, evo što apsolutno morate znati o Borni:
- Tko je bio Borna? Borna je bio slavenski knez koji je početkom 9. stoljeća (vladao cca. 810. – 821.) vladao područjem koje su Franci nazivali “Dalmacijom” i “Liburnijom”. Danas ga smatramo jednim od prvih vladara Dalmatinske Hrvatske.
- Vazal ili saveznik? Bio je priznati i odani vazal franačkog cara Ludovika Pobožnog. Njegova odanost Francima definirala je njegovu cjelokupnu vladavinu.
- Glavni sukob: Njegovu vladavinu obilježio je žestoki sukob s Ljudevitom, knezom Panonske Hrvatske, koji je podigao veliki ustanak protiv Franaka.
- Izvori: Glavni i gotovo jedini izvor o njemu su Franački kraljevski anali (ARF), što znači da naš pogled na njega dolazi isključivo od njegovih franačkih gospodara.
- Nasljeđe: Borna je učvrstio franačku vlast nad regijom, ali je time i konsolidirao teritorij svoje kneževine, postavljajući temelje za buduću hrvatsku državu na obali.
Tko je uopće bio Borna prije nego što je postao knez?
Ovo je možda i najteže pitanje. Franački anali bacaju nas ravno u središte radnje, u 818. godinu, kada se Borna već pojavljuje kao formirani knez.
Što nam izvori (ili nedostatak istih) govore?
Anali ne troše riječi na Borninu genealogiju. Za njih, on stupa na scenu kao Dux Dalmatiae (Knez Dalmacije). To nam govori dvije stvari. Prvo, on nije bio “nitko”. Morao je imati značajnu vojnu snagu i politički utjecaj da bi ga Franci uopće smatrali relevantnim sugovornikom i vođom svog naroda. Nije postao knez carskim dekretom iz Aachena; on je to postao na terenu, vjerojatno naslijedivši vlast ili je izborivši u lokalnim borbama.
Drugo, njegova titula je franački pokušaj da definiraju teritorij koji on kontrolira. Nešto kasnije, 821. godine, nazivaju ga i Dux Dalmatiae et Liburniae (Knez Dalmacije i Liburnije). Ovo nam daje bolju geografsku sliku. Njegova vlast protezala se od Kvarnera (Liburnija) prema jugu, pokrivajući dalmatinsko zaleđe. Važno je napomenuti da to nije uključivalo bizantske primorske gradove poput Zadra, Splita ili Trogira, koji su bili dio bizantske Teme Dalmacije. Borna je vladao Slavenima oko tih gradova.
Neki povjesničari spekuliraju da je možda potjecao iz plemena Guduskana (Gačana), bazirano na činjenici da su ga upravo oni prvi izdali u ključnoj bitci. Ta teorija sugerira da su ga izdali “njegovi” jer su bili najbliži i možda najnezadovoljniji njegovom pro-franačkom politikom. To je, međutim, samo utemeljena pretpostavka.
Kako je izgledala “Dalmatinska Hrvatska” u Bornino doba?
Zaboravite na moderne granice. Rani 9. stoljeće bio je fluidan.
Je li on doista bio “Knez Dalmatinske Hrvatske”?
Pojam “Dalmatinska Hrvatska” je moderni historiografski naziv koji koristimo za razlikovanje od “Panonske Hrvatske” na sjeveru. Kao što smo vidjeli, Franci su ga nazivali Dux Dalmatiae et Liburniae. No, što je još zanimljivije, anali za 819. godinu, kada opisuju Bornin sukob s Ljudevitom, spominju da su na Borninoj strani bili “njegov narod” i “Guduskani”. Ovo je ključno.
Pokazuje da njegova vlast nije bila apsolutna i centralizirana. Vjerojatno je bio na čelu saveza više slavenskih plemena ili manjih teritorijalnih jedinica (župa), među kojima su Guduskani bili dovoljno važni da ih se zasebno spomene. Život kneza Dalmatinske Hrvatske u to vrijeme nije bio život apsolutnog monarha. Bio je to život vojskovođe koji je stalno morao balansirati interese lokalnih moćnika i odanost dalekom caru.
Njegovo sjedište nije točno poznato, ali arheološki nalazi i kasnija tradicija upućuju na šire područje Nina, Bribira i Knina kao centre moći. To je bio krševit, relativno siromašan kraj, čija je glavna strateška vrijednost bila kontrola putova iz unutrašnjosti prema moru i blizina bogatih bizantskih luka.
Veliki igrači: Tko je vladao svijetom u 9. stoljeću?
Da bismo shvatili Bornu, moramo shvatiti njegov svijet. A tim svijetom dominirala su dva carstva.
Na zapadu je bilo moćno Franačko Carstvo, koje je pod Karlom Velikim doseglo vrhunac. Nakon Karlove smrti 814., naslijedio ga je njegov sin, Ludovik Pobožni. Franci su kontrolirali sjevernu Italiju, Istru i cijelu unutrašnjost Europe, uključujući Panoniju. Njihova uprava bila je organizirana kroz marke (granične pokrajine), a ključna za Bornu bila je Furlanska marka, kojom je upravljao markgrof Kadolah.
Na istoku je bilo Bizantsko Carstvo, nasljednik Rima. Iako u blagom padu, Bizant je još uvijek bio pomorska sila i kontrolirao je ključne gradove i otoke na Jadranu (bizantska Tema Dalmacija).
Sporazumom u Aachenu (Pax Nicephori) 812. godine, dvije su sile podijelile interesne sfere. Bizant je zadržao primorske gradove i otoke, dok su Franci dobili “pravo” na zaleđe, uključujući i slavenske kneževine. Borna se, dakle, nalazio točno na liniji te podjele.
Zašto je Borna izabrao Franke, a ne Bizant?
Ovo je ključno pitanje njegove vladavine. Njegov izbor nije bio vođen ideologijom, već čistim pragmatizmom.
Odanost koja se isplatila?
Za kneza stisnutog između bizantskog mora i franačkog kopna, izbor je bio jednostavan: tko je bliži i opasniji? Bizant je bio daleko, a njegova moć na kopnu slaba. Franci su, s druge strane, bili odmah “preko brda”. Furlanski markgrof mogao je u svakom trenutku poslati kaznenu ekspediciju.
Borna je shvatio da je otpor uzaludan. Umjesto toga, izabrao je suradnju. Postao je franački vazal (vassus). To je značilo da je morao priznavati Ludovika Pobožnog kao svog gospodara, vjerojatno plaćati neki oblik danka i, što je najvažnije, pružati vojnu pomoć. Zauzvrat, Franci su mu jamčili položaj. Potvrđivali su njegovu vlast nad njegovim narodom i štitili ga od vanjskih neprijatelja.
Godine 818. Borna osobno putuje na carski sabor u Herstal (blizu današnjeg Liègea u Belgiji). Zamislite to putovanje. Knez iz krševite Dalmacije putuje mjesecima da bi se poklonio najmoćnijem vladaru Europe. Tamo je bio s drugim slavenskim knezovima, uključujući i Ljudevita, kneza Panonije. No, dok je Ljudevit došao žaliti se na okrutnost markgrofa Kadolaha, Borna je došao potvrditi svoju vjernost.
To je bio trenutak koji je definirao sve što je uslijedilo.
Tko je bio Ljudevit i zašto je izbio taj “građanski rat”?
Sukob Borne i Ljudevita često se romantično prikazuje kao prvi “hrvatsko-hrvatski” sukob. Stvarnost je bila složenija. Bio je to sukob dva različita slavenska kneza s dvije potpuno različite politike prema Francima.
Pobuna u Panoniji: Više od običnog ustanka
Ljudevit (Liudewitus), knez Panonije sa sjedištem u Sisku, također je bio franački vazal. Međutim, za razliku od Borne, on je trpio izravnu i brutalnu upravu markgrofa Kadolaha. Prema analima, Ljudevit se u Herstalu žalio caru na Kadolahovu “aroganciju i okrutnost”. Car Ludovik ga je ignorirao.
Osjećajući se prevarenim i poniženim, Ljudevit se vratio kući i 819. godine podigao otvoreni ustanak. Ovo nije bila samo lokalna pobuna; Ljudevit je bio vješt diplomat. Uspio je okupiti oko sebe ne samo panonske Slavene, već i Karantance (Slovence) i Timočane (u današnjoj Srbiji), koji su bježali od bugarske vlasti. Bio je to masovni anti-franački pokret.
Sjećam se kad sam jednom stajao blizu Siska, pokušavajući zamisliti tu rijeku Kupu ne kao mirni, zeleni pojas koji dijeli grad, već kao krvavu granicu. Jedno je čitati o tome u suhoparnim analima, a sasvim drugo pokušati osjetiti težinu te povijesti na terenu. Ljudevit nije bio samo ime u knjizi; bio je čovjek koji je na tom istom tlu branio svoj narod od, kako je on to vidio, tiranskog stranog vladara.
Franci su odmah reagirali. Poslali su vojsku na čelu s istim tim Kadolahom da uguši pobunu. Ali Ljudevit ih je porazio. Kadolah se povukao i ubrzo umro od groznice.
Kako je izgledao sukob Borne i Ljudevita?
Tu na scenu stupa Borna. Kao odani franački vazal, Borna je dobio zapovijed da napadne Ljudevita s juga, dok je novi furlanski markgrof Balderik trebao napasti sa sjevera.
Bitka na Kupi (819): Tko je zapravo pobijedio?
Ljudevit je odlučio preduhitriti Bornu. Umjesto da čeka napad s dvije strane, sam je krenuo na jug, prešao Alpe (vjerojatno preko Velebita ili Gvozda) i ušao u Borninu zemlju. Dvije vojske susrele su se na rijeci Kupi.
Ovdje se dogodio ključni trenutak Bornine karijere. Na samom početku bitke, njegovi ključni saveznici, Guduskani, prebjegli su na Ljudevitovu stranu. Bornina vojska se raspala. Našao se u katastrofalnoj situaciji. Spasila ga je samo hrabrost njegove osobne tjelesne straže (comitatus), s kojom se jedva izvukao s bojišta. U bitci je poginuo i Ljudevitov tast, Dragomuž, koji je ostao vjeran Borni.
Borna je pobjegao. Ljudevit je, međutim, pretrpio goleme gubitke u pokušaju da slomi Borninu stražu i nije mogao nastaviti pohod. Povukao se natrag u Sisak.
Evo tko je što dobio i izgubio u toj bitci:
- Ljudevit: Ostvario je taktičku pobjedu (natjerao Bornu u bijeg), ali je pretrpio teške gubitke i nije uspio uništiti Bornu, što mu je bio strateški cilj. Nije uspio proširiti ustanak južno od Kupe.
- Borna: Doživio je sramotan vojni poraz i izdaju. Izgubio je saveznike i vojsku. Međutim, preživio je. I bio je bijesan.
Bornina osveta i “željezna metla”
Ovo je trenutak koji pokazuje Bornin karakter. Nije se predao. Nije pobjegao Francima. Vratio se u svoju zemlju, prikupio ostatke vjernih snaga i, kako anali kažu, “željeznom metlom” pomeo dezertere Guduskane. Ponovno je uspostavio kontrolu nad svojom kneževinom. Brutalno, ali efikasno.
Odmah je poslao izaslanike caru Ludoviku, hvaleći se (vjerojatno preuveličavajući) kako je, unatoč porazu na Kupi, Ljudevit ipak oslabljen i kako mu je on, Borna, zadao teške udarce. Poručio je caru da će, čim se oporavi, nastaviti rat protiv pobunjenika.
Pobijedio je. Možda ne na bojnom polju, ali u političkoj areni. Dokazao je Francima da je i dalje njihov čovjek, da je preživio izdaju i da je jedini sposoban držati jug pod kontrolom.
Je li Borna bio samo franačka marioneta?
Ovo je često pitanje. Je li bio izdajnik koji se borio protiv “svog” naroda (Ljudevita) za račun stranaca? Ili je bio pragmatični realist?
Što nam izvještaji iz Aachena govore?
Početkom 820. godine, Borna ponovno putuje na carski sabor, ovaj put u Aachen. Tamo je caru Ludoviku osobno podnio izvještaj. Anali kažu da je car “pohvalio njegovu vjernost” i “otpremio ga kući s bogatim darovima”. Borna se vratio kao pobjednik.
Te iste 820. godine, Franci su pokrenuli masivnu invaziju na Ljudevita. Tri velike vojske poslane su iz Italije, Bavarske i same Francuske. Borna je, prema dogovoru, trebao pomoći. Ali ovdje vidimo njegovu lukavost. Anali spominju da je Borna “ostao kod kuće” jer je tvrdio da je “iscrpljen” od borbi s Ljudevitom.
Je li bio iscrpljen? Možda. Je li mudro procijenio da nema smisla ginuti u izravnom napadu na Ljudevitov utvrđeni Sisak? Vjerojatnije. Pustio je tri goleme franačke vojske da obave teški dio posla. One su poharale Panoniju, ali Sisak nisu uspjele zauzeti. Ljudevit se održao. Borna je, s druge strane, čuvao svoju snagu i povremeno upadao na Ljudevitov teritorij, pljačkajući i slabeći ga s leđa. Bio je to pametan, oportunistički potez.
“Dux Dalmatiae et Liburniae”: Što ta titula znači?
Kao dječak, ljetujući na Kvarneru, uvijek sam se pitao tko su bili ti “Liburni”. Uvijek sam ih zamišljao kao neke drevne gusare. Tek sam puno kasnije shvatio, proučavajući upravo ovaj period, da je u Bornino vrijeme “Liburnija” (područje od Rijeke do Zrmanje) bila ključni strateški pojas koji je povezivao Istru s dalmatinskim zaleđem.
Kada su Franački anali 821. godine Bornu nazvali Dux Dalmatiae et Liburniae (Knez Dalmacije i Liburnije), to nije bila samo počasna titula. To je bilo službeno franačko priznanje da se Bornina vlast, kao njihovog glavnog eksponenta, proširila. On je sada kontrolirao cijelu obalnu liniju i zaleđe, od Kvarnera do vjerojatno Cetine.
To je bila njegova plaća za vjernost. Za razliku od Ljudevita koji je sve izgubio, Borna je svoju domenu proširio. On nije bio samo pasivna marioneta; bio je aktivni sudionik koji je igrao tešku igru i u njoj pobjeđivao. Iskoristio je franačku moć da eliminira suparnike i konsolidira vlastiti teritorij.
Kakav je bio Bornin kraj i što se dogodilo nakon njega?
Franci su i 821. godine pripremali novi, konačni pohod na Ljudevita. Ljudevit je, svjestan da se više ne može držati u Sisku, napustio grad i pobjegao. Kamo? Ironično, pobjegao je na jug, Slavenima koji su živjeli negdje u bizantskoj sferi (vjerojatno u Bosnu ili Srbiju), a od tamo je na kraju prešao Borninom stricu (ili ujaku) Ljudemislu. Tamo je, na prevaru, i ubijen 823. godine.
Iznenadna smrt u jeku moći
Borna nije dočekao da vidi konačni pad svog rivala. Usred tih dramatičnih događaja, 821. godine, Franački anali suho bilježe: “Interea Borna, dux Dalmatiae, defunctus est…” (U međuvremenu, Borna, knez Dalmacije, umro je…).
Anali ne navode uzrok smrti. Je li umro od bolesti? Je li poginuo u nekom manjem okršaju? Ili je bio žrtva atentata, možda osvete Guduskana ili Ljudevitovih pristaša? Ta šutnja izvora je intrigantna. S obzirom na nasilno vrijeme u kojem je živio i brutalne metode kojima je vladao, nasilna smrt nije nimalo isključena.
Umro je na samom vrhuncu svoje moći, kao priznati i prošireni vladar, ključni franački saveznik na Jadranu.
Tko je bio Vladislav, Bornin nasljednik?
Ono što se dogodilo odmah nakon Bornine smrti možda je i najvažniji dio njegove priče. Anali nastavljaju i kažu da je na njegovo mjesto postavljen njegov nepos, Vladislav. Riječ nepos može značiti i nećak i unuk.
No, ključan je način na koji je postavljen: “…voljom naroda i odobrenjem cara.” (“…electione populi et iussu imperatoris constitutus est.”)
Ova kratka rečenica otkriva sve o političkom sustavu koji je Borna pomogao izgraditi. Prvo, postojao je “narod” (vjerojatno skup plemenskih starješina ili vodećih ratnika) koji je imao pravo izabrati ili barem aklamacijom potvrditi novog kneza. To pokazuje da Bornina vlast nije bila apsolutna monarhija, već je ovisila o pristanku elite. Drugo, taj izbor nije bio valjan bez potvrde franačkog cara.
Borna je uspio stvoriti dinastički princip – naslijedio ga je član njegove obitelji. Ali je također potvrdio princip franačkog sizerenstva, koje će se nad hrvatskim knezovima zadržati još desetljećima. Njegov nasljednik (u hrvatskoj historiografiji poznat kao knez Vladislav) nastavio je njegovu politiku.
Kakvu je ostavštinu Borna ostavio Hrvatskoj?
Borna je jedna od onih figura koje je lako previdjeti. Nije bio veliki osvajač poput Tomislava, ni tragični junak poput Zrinskog. Bio je, prije svega, politički preživljavač.
Više od vojskovođe: Graditelj države?
Je li Borna “graditelj države”? U modernom smislu, ne. Ali u kontekstu 9. stoljeća, apsolutno jest.
Dok je Ljudevitov ustanak, iako herojski, završio potpunim vojnim i političkim slomom Panonske kneževine (koja je ubrzo pala pod bugarsku vlast), Bornina politika rezultirala je opstankom i jačanjem Dalmatinske kneževine. On je, boreći se za Franke, zapravo osigurao teritorijalnu jezgru iz koje će se razviti srednjovjekovna Hrvatska.
Njegov život kneza Dalmatinske Hrvatske bio je definiran tom jednom, sudbonosnom odlukom: vezati se za Zapad. Dok se Ljudevit pokušao boriti protiv najjače sile u Europi, Borna je tu silu iskoristio da uništi svoje unutarnje neprijatelje (Guduskane) i vanjske suparnike (Ljudevita).
Sjena Ljudevitovog ustanka
Sukob Borne i Ljudevita postavio je obrazac koji će se ponavljati. Definirao je dvije jezgre hrvatstva – panonsku (sjevernu) i dalmatinsku (južnu) – i njihove različite geopolitičke sudbine. Jedna okrenuta unutrašnjosti i Podunavlju, druga okrenuta moru i Zapadu.
Borna nije bio svetac. Bio je brutalni vladar u brutalnom vremenu. Njegova “željezna metla” sigurno nije bila ugodna za one koje je pomela. Ali njegova politika, koliko god se činila oportunističkom, pokazala se kao dobitna. Osigurao je opstanak svoje kneževine, učvrstio je svoju dinastiju i, što je najvažnije, trajno usmjerio težište hrvatske državnosti prema Jadranu i zapadnoj Europi.
Kada danas gledamo temelje hrvatske države, oni ne leže u Sisku Ljudevita, koji je hrabro pao, već u Ninu i Kninu Borne, koji je lukavo preživio. Njegov život, izvučen iz škrtih redaka franačkih kronika, nije priča o idealima, već o sirovoj politici, sili i preživljavanju. To je bio stvarni život kneza Dalmatinske Hrvatske.
Za one koji žele sami istražiti primarne izvore, digitalizirani Annales Regni Francorum dostupni su u sklopu Monumenta Germaniae Historica (MGH), golemog njemačkog projekta digitalizacije srednjovjekovnih dokumenata.
Često postavljena pitanja – Borna: Život kneza Dalmatinske Hrvatske
Tko je bio Borna i kakvu je ulogu odigrao u ranim razdobljjima hrvatske povijesti?
Borna je bio slavenski knez koji je početkom 9. stoljeća, oko 810. do 821., vladao područjem koje su Franci nazivali ‘Dalmacijom’ i ‘Liburnijom’, te je smatrao jednim od prvih vladara Dalmatinske Hrvatske. Bio je franački vazal čija je vlast bila rezultat političkih i vojnih akcija na terenu.
Kakav je bio odnos između Borne i franačkog Carstva?
Borna je bio priznat i odani vazal franačkog cara Ludovika Pobožnog, čija ga je odanost definirala tijekom vladavine. Kao franački vazal, morao je priznavati carsku vlast, plaćati danak i pružati vojnu pomoć, čime je osigurao svoj položaj i potvrdu vlasti.
Kako je Borna osvojio i održavao vlast na svojem području?
Borna je stekao vlast na terenu vjerojatno nasljeđivanjem ili izborom u lokalnim borbama, a njegova je titula označavala područje od Kvarnera prema jugu, uključujući zaleđe dalmatinskih gradova ali ne i njihove primorske gradove pod bizantskom kontrolom. Vlast je održavao kroz politiku saveza, vojnih akcija i odnosa s franačkim vlastima.
Koji su bili glavni izazovi i sukobi u Borninoj vladavini?
Glavni sukob bio je s Ljudevitom, knezom Panonske Hrvatske, koji je podignuo veliki ustanak protiv Franke, te su se njihovi vojni sukobi, uključujući bitku na Kupi 819., završili porazom Bornine vojske, iako je on uspio preživjeti i obnoviti kontrolu nad svojom kneževinom.
Koje je nasljeđe Borna ostavio Hrvatskoj?
Borna je učvrstio franačku vlast nad svojom regijom, konsolidirao teritorij i postavio temelje za buduću hrvatsku državnost. Njegova politika vezivanja za Zapad i uspostavljanje odnosa s franačkim vlastima osigurala je preživljavanje i jačanje dalmatinske Hrvatske, čime je doprinio oblikovanju kasnije hrvatske srednjovjekovne države.
