Zamislite sprovod na kojem se u tišini, rame uz rame, nalaze Margaret Thatcher, Leonid Brežnjev, Saddam Hussein i majka Jimmyja Cartera. Zvuči kao početak lošeg vica ili scena iz nadrealnog filma, zar ne? Ali to se stvarno dogodilo 8. svibnja 1980. u Beogradu. Taj dan svijet je stao kako bi ispratio čovjeka koji je bio sve samo ne običan. Josip Broz Tito.
Ime koje i danas, desetljećima nakon što je posljednji dim njegove kubanske cigare nestao u vjetru, izaziva žučne rasprave za obiteljskim stolovima od Vardara do Triglava. Bio je to čovjek s tisuću lica: bravar, bonvivan, gerilac, diktator, mirotvorac. Ali tko je on zapravo bio kad se ugase kamere i skinu bijele rukavice?
Ovo nije priča iz udžbenika povijesti. Ovo je pokušaj da shvatimo kako je jedan klinac iz zagorskog blata, koji je jedva završio osnovnu školu, uspio nadigrati Hitlera, reći “ne” Staljinu i pritom živjeti luksuznije od većine europskih monarha.
Više iz kategorije
Katarina Zrinska i Dominko Zlatarić
Ključne točke (Key Takeaways)
- Od trnja do zvijezda: Teško djetinjstvo i glad u Zagorju stvorili su neuništivu ambiciju koja ga je vodila do svjetskog vrha.
- Majstor preživljavanja: Preživio je rusko zarobljeništvo, španjolsku gripu, nacističke ofenzive i Staljinove ubojice.
- Diplomatski hazarder: Njegovo odbijanje sovjetskog diktata 1948. bilo je kockanje životom koje se na kraju isplatilo i redefiniralo Hladni rat.
- Treći put: Stvorio je Pokret nesvrstanih, dajući glas malim zemljama i osiguravajući Jugoslaviji globalni utjecaj nesrazmjeran njezinoj veličini.
- Sjaj i bijeda: Dok je gradio modernu državu i dizao standard, gušio je političke slobode i obračunavao se s neistomišljenicima, ostavljajući iza sebe kontroverzno nasljeđe.
Je li glad u Kumrovcu bila presudna za Titov karakter?
Krenimo od početka, od blata i neimaštine. Rođen u svibnju 1892., Josip je bio tek jedno od petnaestero djece Franje i Marije. Pola braće i sestara nije preživjelo djetinjstvo. To vas obilježi. Naučite se boriti za svaki komad kruha.
Njegov otac, Franjo, bio je ponosni Zagorac koji je volio popiti, a majka Marija, stroga Slovenka, držala je, koliko je mogla, tri kuta kuće. Mali “Joža” veći je dio ranog djetinjstva proveo kod djeda u Sloveniji, pa kad se vratio u školu u Kumrovec, jedva je govorio hrvatski. Pao je prvi razred. Zamislite tu ironiju – čovjek čiji će govori kasnije hipnotizirati milijune, počeo je kao loš đak koji se mučio s materinjim jezikom.
Ali škola ga nije zanimala; zanimalo ga je kako pobjeći od bijede. Htio je biti krojač, volio je lijepu odjeću od malih nogu, ali sudbina (i lokalni učitelj) gurnuli su ga u bravare. Sisak je bio njegov prvi prozor u svijet. Tamo, u smrdljivoj radionici, dok je turpijao željezo, prvi put je čuo za Prvi maj i radnička prava. Ali nije on bio samo radnik u trlišu. Čim je skupio nešto novca, kupio je odijelo. Volio je izgledati gospodski, čak i kad je u džepu imao samo sitniš. Ta crta, ta želja da bude “netko”, pratit će ga cijeli život.
Kako je jedan zagorski bravar postao probni vozač Mercedesa?
Malo ljudi zna da je Tito bio pravi avanturist prije nego što je postao revolucionar. Nakon što je izučio zanat, nije se skrasio. Putovao je Europom – Češka, Njemačka, Austrija. Radio je u tvornicama automobila, uključujući slavni Daimler. Priča se da je bio probni vozač, testirajući moćne strojeve onog vremena. Zamislite mladog Broza, vjetar u kosi, brzina, adrenalin. Tu je naučio njemački, naučio se snalaziti u velikim gradovima, naučio je plesati valcer i, što je najzanimljivije, postao je vrstan mačevalac.
Da, dobro ste pročitali. Tito je osvojio srebrnu medalju na prvenstvu austrougarske vojske u mačevanju. Bio je sportski tip, žilav, okretan. Nije bio intelektualac koji sjedi u knjižnici i teoretizira o marksizmu; on je bio čovjek od akcije, fizički spreman, netko tko zna primiti udarac i vratiti ga. Taj period njegova života ključan je jer je tada vidio “veliki svijet”. Vidio je kako živi buržoazija i odlučio da neće cijeli život provesti pognute glave uz tokarski stroj.
Što se točno dogodilo u ruskim stepama da ga je zauvijek promijenilo?
Prvi svjetski rat bacio ga je u najkrvavije bitke. Kao dočasnik austrougarske vojske (i to najmlađi vodnik u puku, jer je očito imao talent za zapovijedanje), borio se protiv Srba, a onda su ga poslali na Karpate, na Ruse. I tu se dogodio trenutak koji zvuči kao scena iz filma. U kaosu bitke, jedan Čerkez ga je probo kopljem. Teško ranjen, zarobljen, završio je u bolnici u dubokoj Rusiji.
Većina bi tu odustala, ali Broz je preživio. I ne samo to. U tom ruskom kaosu, dok se carstvo raspadalo a boljševici preuzimali vlast, on se “zarazio” revolucijom. Vidio je Lenjina, vidio je snagu mase koja ruši stoljetna carstva. To ga je opilo. Oženio se lijepom Ruskinjom Pelagijom, koja je imala samo 14 godina (druga vremena, drugi običaji), i s njom pobjegao natrag na Balkan. Vratio se kao drugi čovjek. Bravar Joža postao je komunistički agitator. Rusija mu je dala ideologiju, ali mu je dala i nešto važnije – uvid u to kako se osvaja vlast silom.
Zašto su ga se policajci bojali i kako je nastao nadimak “Tito”?
Povratak u Kraljevinu Jugoslaviju značio je život u ilegali. Komunisti su bili zabranjeni, proganjani kao zvijeri. Broz je stalno mijenjao stanove, imena, identitete. Nosio je naočale bez dioptrije, bojao kosu, glumio bogatog inženjera. Bio je majstor prerušavanja. U tom periodu nastaje i taj čuveni nadimak. Postoji stotinu teorija, ali ona narodna je najsimpatičnija: navodno je kratko i jasno naređivao ljudima – “Ti to napravi, ti to…”. I ostalo je Tito.
Kada su ga konačno uhvatili 1928., nije molio za milost. Na sudu je prkosno izjavio: “Ne priznajem ovaj sud, priznajem samo sud svoje Partije!”. To nije bila samo hrabrost; to je bio proračunat potez. Znao je da će ga novine citirati. Znao je da se tako stvara legenda. I bio je u pravu. Robija u Lepoglavi za njega nije bila kazna, nego fakultet. Tamo je s Mošom Pijadom prevodio Marxa, organizirao štrajkove glađu i kovao planove. Izašao je čvršći, opasniji i spremniji nego ikad.
Kako je gerilac iz šume nadmudrio najjaču vojnu silu svijeta?
Ono što je Tito napravio 1941. graniči s ludilom. Hitlerova mašinerija pregazila je Europu, a on, s šačicom ljudi i par pušaka, diže ustanak. Svi su mu davali šanse ravne nuli. Ali Tito je imao nešto što drugi nisu – instinkt. Nije vodio rat iz ureda. Bio je na terenu, u blatu, spavao je na zemlji kao i njegovi borci.
Njegova parola “Bratstvo i jedinstvo” danas možda zvuči isprano, ali tada, dok su se ustaše i četnici klali, to je bila jedina ideja koja je nudila spas svima. Ljudi su mu vjerovali. Imao je karizmu. Tijekom bitke na Sutjesci, ranjen je u ruku. Zamislite to – vrhovni zapovjednik ranjen na prvoj crti. To diže moral. Britanci su dugo vagali, ali kad je Churchill vidio tko zapravo ubija Nijemce, pragmatizam je prevladao. Poslao je sina Randolpha Titu u špilju. To je bio kraj za četnike i početak Titove apsolutne moći. Iz rata je izašao kao pobjednik, maršal i neupitni vođa.
Je li njegovo “NE” Staljinu 1948. bilo hrabrost ili čista ludost?
Ovo je možda najnapetiji trenutak njegove karijere. Zamislite situaciju: Staljin je tada bog. Koga on proglasi izdajnikom, taj nestaje preko noći. Svi očekuju da će Jugoslavija biti samo još jedna ruska gubernija. Ali Tito ima ego veći od Rusije. Ne želi biti potrčko. Kad su stigla pisma iz Moskve puna optužbi, u Beogradu je zavladao smrtni strah. Ljudi su pakirali kofere.
Tito je rekao “NE”. Odbio je doći u Bukurešt na “ribanje”. Legenda kaže da je Staljinu poslao kratku poruku: “Prestani slati ljude da me ubiju. Već smo ih uhvatili petoricu, jednog s bombom, jednog s puškom… Ako ne prestaneš, ja ću poslati jednog u Moskvu i neće mi trebati drugi.”
To je bio šok. Svijet je čekao ruske tenkove. Ali Tito je majstorski odigrao na kartu Zapada. Amerikanci su mu dali oružje, hranu, novac, samo da prkosi Staljinu. Da, cijena je bila strašna. Goli otok. Mjesto gdje su “staljinisti” (i mnogi koji to nisu bili) lomljeni na najgori mogući način. To je mrlja koju nikakav bijeli mramor ne može sakriti. Ali politički? Bio je to potez stoljeća.
Kako je čovjek s cigarom postao heroj Afrike i Azije?
Tito nije htio birati između Washingtona i Moskve. “Zašto bih bio nečiji sluga kad mogu biti gazda u svom dvorištu?” vjerojatno je mislio. Spakirao je kofere, ukrcao se na svoj brod “Galeb” i krenuo u svijet. Indija, Egipat, Indonezija… Rukovao se s carevima i revolucionarima.
Pokret nesvrstanih bio je njegova pozornica. Jugoslavija, zemlja od 20 milijuna ljudi, vodila je politiku kao da je velesila. Jugoslavenske tvrtke gradile su brane, ceste i hotele po Iraku, Libiji, Zambiji. A Tito? On se sunčao na palubi u bijelom odijelu, pušio Cohibu i sklapao poslove. Bio je globalni selebriti. Znao je kako fascinirati ljude. Znao je da slika vrijedi tisuću riječi, pa se slikao s glumcima, kraljicama, astronautima. Stvorio je brend “Tito”.
Tko je bila Jovanka i što se događalo iza zatvorenih vrata Brijuna?
Privatni život Josipa Broza bio je sapunica prije sapunica. Volio je žene, i one su voljele njega. Imao je više brakova i bezbroj avantura. Ali Jovanka Budisavljević, lijepa partizanka iz Like, bila je njegova “Jackie Kennedy”. S njom je dočekivao svjetsku elitu na Brijunima.
Živjeli su na visokoj nozi. Privatni zoološki vrt, egzotične životinje, privatni otok, luksuzni vlak “Plavi vlak”, Cadillac, Rolls-Royce… Komunistički vođa koji živi kao car? To je bio paradoks koji je narodu, čudno, bio simpatičan. “Krade on, ali daje i nama”, govorili su ljudi.
No, kraj nije bio bajkovit. Posljednjih godina, dvorani su ih razdvojili. Jovanka je izolirana, navodno jer se previše miješala u politiku i kadroviranje. Tito je umirao sam u bolnici u Ljubljani, dok su se oko njega već oštrili noževi za podjelu vlasti.
Zašto je “Hrvatsko proljeće” pokazalo njegovo drugo lice?
Svi koji misle da je Tito bio “dobri djedica” trebaju se sjetiti 1971. godine. Hrvatska je tražila “čiste račune”, da novac zarađen ovdje ne odlazi sav u Beograd. Bio je to masovni pokret, nacionalni zanos, studenti na ulicama, Matica hrvatska… Isprva se činilo da Tito to tolerira.
A onda – hladan tuš. Sastanak u Karađorđevu. Tito je lupio šakom o stol. “Nema više rasprave!” Smjene, hapšenja, zabrane. Savka i Tripalo su maknuti, tisuće ljudi je ostalo bez posla ili završilo u zatvoru. Pokazao je da, kad je vlast u pitanju, nema milosti ni prema “svojima”. Ugušio je Proljeće, ali je paradoksalno, ustavom iz 1974. dao republikama upravo ono što su tražili – elemente državnosti. Taj Ustav će 20 godina kasnije biti pravna osnova za neovisnost Hrvatske. Je li znao što radi? Vjerojatno je samo kupovao vrijeme.
Što je ostalo kad se dim razišao?
Kada je umro, plakali su svi. Iskreno su plakali. Ne zato što su morali, nego zato što su se bojali. “Što će biti s nama sad kad njega nema?” I bili su u pravu. Deset godina kasnije, sve je otišlo u dim i krv.
Danas, Josip Broz Tito ostaje enigma. Ovisno koga pitate, on je ili najveći sin naših naroda koji nam je dao stanove, posao i dostojanstvo, ili krvolok koji je pobio inteligenciju i unazadio nas za 50 godina.
Istina? Istina je negdje u sivoj zoni. Bio je čovjek nevjerojatnog talenta i još veće ambicije, koji nije prezao ni od čega da ostane na vrhu. Izgradio je zemlju, industrijalizirao je, opismenio, ali nije izgradio sustav koji može funkcionirati bez njega. Bio je “posljednji Habsburgovac”, monarh u komunističkom ruhu. Možete ga voljeti ili mrziti, ali jedno mu morate priznati – odigrao je vraški dobru partiju karata s poviješću, i većinu vremena je blefirao toliko dobro da mu je cijeli svijet povjerovao.
Za one koji žele zaroniti dublje u činjenice i datume, Britannica – Josip Broz Tito nudi solidan pregled, ali pravu istinu o Titu možda najbolje čuvaju stare priče naših djedova i baka.
Često postavljena pitanja – Josip Broz Tito
Koje su ključne osobine i karakteristike Josipa Broza Tita?
Josip Broz Tito bio je čovjek s tisuću lica, od bravara do diktatora, poznat po svojoj ambiciji, sposobnosti preživljavanja, diplomatskom hrabrosti te ulozi u stvaranju Pokreta nesvrstanih i vođenju zemlje kao heroj na međunarodnoj sceni.
Kako je Tito uspio nadmudriti najmoćnije vojne sile i osloboditi se njihova utjecaja?
Tito je vojevao antifašistički otpor tijekom Drugog svjetskog rata, borio se na prvoj crti, i uspio je iz rata izaći kao pobjednik i neupitni vođa, koristeći osobnu hrabrost, karizmu i sposobnost da na terenu vodi borbu protiv nacističkih snaga.
Zašto je njegov otpor Staljinu 1948. bio smION ili hrabar potez?
Njegov odbijanje da pristane na sovjetski diktat 1948. bilo je čin hrabrosti i strategije koja mu je omogućila da održi autonomiju Jugoslavije, ostvarivši povijesni odmak od Sovjetskog Saveza i postavši vođa Pokreta nesvrstanih.
Kako je Tito razvio svoj globalni utjecaj i ulogu na međunarodnoj sceni?
Tito je putovao svijetom, rukovao se s vodećim svjetskim vođama, bio je vođa Pokreta nesvrstanih, i kroz političku aktivnost, razvoj gospodarstva i diplomaciju, uspio je izgraditi imidž globalnog lidera i glasnog zastupnika malih zemalja.
Kakva je bila privatna strana života Josipa Broza Tita, uključujući njegov odnos s Jovankom?
Privatni život Tita bio je pun sentimenta i luksuza, s više brakova i avantura; njegova supruga Jovanka bila je njegova baza na Brijunima, a njihov odnos bio je složen i pun kontradikcija, s vremenima bliskosti i izolacije te poteškoćama u posljednjim godinama.
